"A Chave da Visão (Ključ Vizije) je slika koju sam jednom sanjao i koja je postala kalup u mom životu. Prikazuje dvije osobe: jednu s nogama okrenutim prema nebu i drugu s nogama na zemlji. Drže se za ruke, tvoreći romb u kojem ruke crtaju oko, a glave predstavljaju šarenicu.
Ta me figura naučila da je za istinsko viđenje potrebno prihvatiti dvije polarizirane vizije postojanja, jer ništa u životu nema samo jednu stranu.
Razumijevanje ovoga oslobodilo me velikih patnji. Prije sam pokušavao shvatiti zašto se činilo da moja umjetnost i moja osjetljivost — tako vrijedne stvari — nemaju snage na ovoj razini. Pitao sam Boga: 'Kako mogu spojiti nebo i zemlju?'. Dugo sam to preispitivao, sve dok mi san nije otkrio da sam postavljao pogrešno pitanje. Slika mi je rekla: 'Ne možeš spojiti nebo i zemlju jer nebo i zemlja nikada nisu bili razdvojeni'."
— GENDOZEN─────── ✦ ───────
Manifestirani San
A Chave da Visão (Ključ Vizije) nije rođena iz teorijske intelektualne razrade, već iz duboke sanjske objave koja se pretvorila u konačni kalup za život i djelo Gendozena. Kroz san, umjetnik je vizualizirao geometrijsku i svetu sliku koja je nosila vizualno učenje o ljudskoj cjelovitosti.
Slika crta dvije komplementarne ljudske figure: jedna od njih hoda s nogama okrenutim prema nebu, dok druga drži noge čvrsto na zemlji. Ujedinjene, drže se za ruke, strukturirajući savršenu geometriju u obliku romba. U tom svetom crtežu, ispreplitanje ruku crta obris ljudskog oka, gdje glave obiju figura zajedno predstavljaju šarenicu.
Ta geometrijska i mistična figura naučila je Gendozena univerzalni zakon: da bi se stvarnost vidjela istinito i čisto, imperativ je prihvatiti dvije polarizirane vizije postojanja. Ništa u životu ne posjeduje samo jedno lice, jednu težinu ili jedan smjer.
Apsolutno razumijevanje te geometrije oslobodilo je umjetnika dubokih patnji koje su ga pratile godinama. Dugo je vremena Gendozen preispitivao očiti nedostatak snage svoje umjetnosti i svoje duhovne osjetljivosti na ovoj tako gustoćoj i objektivnoj razini. U svojim najintimnijim razmišljanjima, pitao je Boga: "Kako mogu spojiti nebo i zemlju?".
Odgovor je došao kroz tišinu sna i simetriju slike, koja je otkrila da je njegova tjeskoba proizašla iz pogrešne premise. Ključ Vizije šapnula je njegovoj podsvijesti konačnu istinu: "Ne možeš spojiti nebo i zemlju jer, jednostavno, nebo i zemlja nikada nisu bili razdvojeni."
Ključ Vizije je filozofska karta koja ujedinjuje sve fronte djelovanja Gendozena. Ona je ta koja objašnjava njegovu sposobnost da prelazi između gustoće (poput više od 1.000 reklamnih djela stvorenih u studiju) i suptilnosti (poput nematerijalnih nota Spontanog Stvaranja za klavirom).
Ta filozofija neodvajanja i integracije suprotnosti sirovina je njegovih intelektualnih produkcija, očitujući se jasno u njegovim književnim publikacijama, poput futurističkog romana Francesca i antologije Poemas para desabar (Pjesme za urušavanje) — gdje se poezija i fotografija grle poput neba i zemlje, bez podjela.